Dovoljno ti je da pikneš 1 LAN karticu i 1 wireless.
Na LAN kartici digneš 2 sučelja ... eth0 i eth0:1. Jedno skonfaš sebi za lan, drugo za DSL. A moš i s dvije odvojene kartice, šta ti lakše.
Wireless karticu pikneš i skonfaš kao ath0 u subnet koji ti treba.
Recimo...
ifconfig eth0 10.100.7.1 mask 255.255.255.0 broadcast 10.100.7.255
ifconfig eth0:1 192.168.1.1 mask 255.255.255.0 broadcast 192.168.1.255
ifconfig ath0 10.100.1.1 mask 255.255.255.0 broadcast 10.100.1.255
DSL modem staviš u bridge mode i digneš fino PPPoE iz Ubuntua. Tak dobiš public IP na ubuntu mašini i onda ti više nema granica.

I onda fino "apt-get install guagga" i skonfaš rutanje za ta 2 interfacea (LAN, wireless) i ubaciš "distribute static" u zebri da ti prosljeđuje rutu za DSL (Internet) u ostatak mreže.
E, i onda ti Squid niti ne treba, neg s firewallom (iptables) otvaraš i zatvaraš portove i puštaš i blokiraš IPove za net.
Pošto imate OSPF u mreži, nema smisla koristiti statiku il nešto drugo, fino digneš guaggu sa zebrom i ospfom i uštekaš se u ostatak mreže.
Ili, DSL modem u routing mod, Ubuntu spojiš preko LANa do DSLa i na Ubuntu dugneš NAT i onda opet dalje šeraš net preko tog NATa.
Dakle, il to ... ili preko proxya, odnosno Squid. Sad, ovisi što ti treba i što želiš postići.
Naravno, što se DCa tiče, postoje grafički i CL klijent, uzmeš ono što ti lakše za koristiti.
Što se razine signala tiče, u principu APovi imaju slabije izlaze od PCI kartica te su slabije osjetljivosti, odatle i bolji rezultati kod PCI kartica.